Šifra: |
2613 |
Naziv Predmeta: |
Otpornost tumorskih stanica na terapiju |
Studijski program: |
Molekularne bioznanosti |
Modul: |
Biomedicina |
Nositelj predmeta: |
naslovna doc.dr.sc. Anamaria Brozović, znanstvena savjetnica
|
Ustanova nositelja predmeta: |
Institut Ruđer Bošković
|
Suradnici – izvoditelji: |
|
Status predmeta: |
Izborni kolegij |
Godina u kojoj se predmet predaje: |
I. godina |
Semestar u kojem se predmet predaje: |
II. semestar |
Cilj predmeta: |
Razumjeti molekularne mehanizme kojima tumorske stanice postaju otporne na terapiju, te primjenu tog bazičnog znanja u kliničkom liječenju.
|
Sadržaj predmeta: |
Osjetljivost tumorskih stanica na terapiju određuju brojni parametri. Oni ovise o statusu same stanice (porijeklu, stupnju diferencijacije, promjenama u genomu i funkciji proteina...), te o vrsti terapije, izabranom lijeku i načinu primjene.
Prikaz ćemo tri osnovne grupe uzroka otpornosti stanica tumora na terapiju: a) otpornost vezana uz zaštitne stanične mehanizme, b) otpornost povezana sa inhibicijom apoptoze, c ) otpornost vezana uz adheziju stanica za ektracelularni matriks, odnosno na druge stanice.
Uz a): Membranski transportni proteini u regulaciji unutarstanične količine spojeva. Glutation i sa njime povezani enzimi u zaštiti stanica od oksidativnih radikala, ksenobiotika, te u održavanju redoks statusa stanica. Načini popravka oštećenja nastalih u DNA. Nuklearni enzimi topoizomeraze. Adaptacija na fizikalne i kemijske agense.
Uz b) Proces apoptoze. Signalini putevi. p53, obitelj proteina Bcl-2, kaspaze, njihovi inhibitori. NF-B. Uloga apoptoze o otpornosti na terapiju.
Uz c) Adhezija stanica. Integrini, kadherini. Signalni putevi. Protein kinaza B/Akt. GTPaze. Stanični citoskelet. Uloga međustaničnih veza i veza stanica-ekstrastanični matriks u otpornosti na terapiju.
Uz svaku cjelinu prikazivanje primjene bazičnih istraživanja u klinici.
Uz svako poglavlje bit će prikazane nove strategije liječenja tumora temeljene na novim bazičnim spoznajama.
|
Ishodi učenja: kompetencije, znanje, vještine koje predmet razvija: |
1. Objasniti mehanizam otpornosti stanica tumora na terapiju.
2. Analizirati molekularne mehanizme otpornosti stanica tumora na terapiju.
3. Predložiti molekularne metode koje se koriste u istraživanju molekularnih mehanizama otpornosti stanica tumora na terapiju.
4. Utvrditi značenje molekularnih mehanizama otpornosti stanica tumora u personaliziranom pristupu liječenja bolesnika s tumorom.
|
ECTS bodovi |
4 |
Predavanja |
5 |
Seminari (IS) |
5 |
Vježbe (E) |
10 |
Ukupno |
20 |
Način izvođenja nastave i usvajanja znanja: |
Praćenje predavanja, sudjelovanje na vježbama, seminarski rad
|
Način izvođenja nastave i usvajanja znanja: (napomene) |
|
Praćenje i ocjenjivanje studenata (označiti masnim tiskom samo relevantne kategorije) |
Pohađanje nastave, Obvezan seminarski rad |
Način ocjenjivanja: |
Pismeni ispit, Esej/Seminar |
Obvezna literatura: |
1. Molecular Biology of the Cell, 6th Edition, GS Garland Science, Taylot & Francis Group, New York, 2015.
2. Assaraf YG, Brozovic A, Gonçalves AC, Jurkovicova D, Linē A, Machuqueiro M, Saponara S, Sarmento-Ribeiro AB, Xavier CPR, Vasconcelos MH. The multi-factorial nature of clinical multidrug resistance in cancer. Drug Resist Updat 2019; doi: 10.1016/j.drup.2019.100645.
3. Holohan C, Van Schaeybroeck S, Longley DB, Johnston PG. Cancer drug resistance: an evolving paradigm. Nature Rev Cancer 2013; 13:714-726.
4. Gottesman MM , Fojo T, Bates SE. Multidrug resistance in cancer: role of ATP-dependent transporter. Review. Nature Rev 2002; 2: 48-58.
5. Zaheer U, Faheem M, Qadri I, Begum N, Yassine HM, Al Thani AA, Mathew S. Expression profile of MicroRNA: An Emerging Hallmark of Cancer. Curr Pharm Des 2019; 25:642-653.
6. Filomeni G, Rotilio G, Ciriolo MR. Cell signalling and the glutathione redox system. Biochem Pharmacol 2002; 64:1057-1064.
7. Christmann M, Kaina B. Epigenetic regulation of DNA repair genes and implications for tumor therapy. Mutat Res. 2019; 780:15-28.
8. D'Arcy MS. Cell death: a review of the major forms of apoptosis, necrosis and autophagy Cell Biol Int. 2019; 43(6):582-592.
9. Green DR, Llambi F.Cell Death Signaling. Cold Spring Harb Perspect Biol. 2015; 1:7(12).
10. Hamidi H, Pietilä M, Ivaska J. The complexity of integrins in cancer and new scopes for therapeutic targeting. Br J Cancer 2016; 115:1017-1023.
|
Dopunska (preporučena) literatura: |
Dopunska (preporučena) literatura:
1. Ghosh S. Cisplatin: The first metal based anticancer drug. Bioorg Chem. 2019; 88: 102925
2. Brozovic A. The relationship between platinum drug resistance and epithelial-mesenchymal transition. Arch Toxicol. 2017; 91(2):605-619.
3. Brozovic A, Ambriović-Ristov A, Osmak M. The relationship between cisplatin-induced reactive oxygen species, glutathione, and BCL-2 and resistance to cisplatin. Crit Rev Toxicol. 2010; 40(4):347-59.
4. Brozovic A, Osmak M. Activation of mitogen-activated protein kinases by cisplatin and their role in cisplatin-resistance. Cancer Lett. 2007; 251(1):1-16.
5. Grootjans S, Vanden Berghe T, Vandenabeele P. Initiation and execution mechanisms of necroptosis: an overview. Cell Death Differ. 2017; 24:1184–95.
6. Czabotar PE, Lessene G, Strasser A, Adams JM. Control of apoptosis by the BCL-2 protein family: implications for physiology and therapy. Nat Rev Mol Cell Biol. 2014; 15:49–63.
7. Dickens LS, Powley IR, Hughes MA, MacFarlane M. The ‘complexities’ of life and death: death receptor signalling platforms. Exp Cell Res. 2012; 318:1269–77.
8. Jost PJ, Grabow S, Gray D, McKenzie MD, Nachbur U, Huang DC, et al. XIAP discriminates between type I and type II FAS-induced apoptosis. Nature. 2009; 460:1035–9.
9. Lopez J, Tait SW. Mitochondrial apoptosis: killing cancer using the enemy within. Br J Cancer. 2015; 112:957–62.
10. Shani Bialik, Santosh K. Dasari, Adi Kimchi. Autophagy-dependent cell death – where, how and why a cell eats itself to death J Cell Sci 2018; 131: jcs215152
|
Način praćenja kvalitete i uspješnosti izvedbe (evaluacija): |
Uspješnost kolegija će evaluirati svake godine zajedničko stručno povjerenstvo Instituta Ruđer Bošković, Sveučilišta u Dubrovniku i Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku na temelju uspjeha na ispitu i anketa.
|